Udruga MijelomCRO je u ime oboljelih od multiplog mijeloma prvi put u ožujku 2025. uputila molbu i apel Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) da se nove terapije uvrste na listu lijekova za multipli mijelom. Bili smo strpljivi, ali bolest ne čeka. Radimo zajedno s hematolozima u Radnoj skupini za multipli mijelom KroHEM-a. Imamo znanje o suvremenom lječenju i imamo ljudsko pravo da se liječimo s najboljim terapijama. Ne želimo biti dio loše statistike EU-a po mortalitetu.
Na sastanku Povjerenstva za lijekove Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) 14. srpnja 2026. su trebali biti razmatrani zahtjevi za nove lijekove za liječenje relapsnog multiplog mijeloma (bispecifični lijek i CAR T stanični lijek) i nova indikacija za korištenje daratumumaba u prvoj liniji liječenja za novooboljele pacijente podobne za transplantaciju i visokodoznu kemoterapiju.
U razgovoru s HZZO-om dobili smo informaciju da će se krajem kolovoza održati sastanak s hematolozima na temu multiplog mijeloma. Od HZZO-a ćemo zatražiti da nas uključe na sastanak ili omoguće razgovor s odgovornim osobama HZZO-a prije tematske sjednice. Koliko nam je poznato, naši hematolozi zasad nisu dobili nikakvu obavijest o tematskoj sjednici niti o dnevnom redu tog sastanka.
U osvrtu prim. dr. sc. Sandre Bašić Kinda možete pročitati više o napretku u liječenju multiplog mijeloma i zašto je prema mišljenju struke životno važno da imamo nove lijekove u što ranijim linijama liječenja za sve oboljele bez obzira gdje se liječe u Hrvatskoj. Trenutačno je situacija takva da pacijenti u manjim bolnicama u tome mogu biti uskraćeni – u nekim slučajevima samo velike bolnice po visokoj komercijalnoj cijeni kupuju lijekove koji nisu na listi.
Svi imamo pravo na kvalitetno i najefikasnije liječenje. Vidjeli smo da HZZO može brzo reagirati, kao što je u slučaju dječaka koji boluju od Duchenneove mišićne distrofije donio pozitivno mišljenje da se lijek stavi na odobrenu listu lijekova. Zašto odluka izostaje kada je u pitanju multipli mijelom? Pitamo se – zar djeca naših oboljelih nemaju pravo na djetinjstvo s roditeljima, bakama i djedovima? Zašto se ne prihvaća da je najskuplje liječenje ono u kojem se koristi skupi lijek samo zato što ga imamo, umjesto onog za koji se zna da nam treba i da bi bio efikasniji?
